Liječenje kralješnice operacijom

Liječenje kralješnice operacijom, operativno liječenje kralješnice

Operativno liječenje

Otprilike 80 postotaka ljudi barem jednom u životu iskusi bol u križima, koja kod nekih zrači i u nozi i samo 1-2% tih pacijenata treba kirurško liječenje. Apsolutna i brza indikacija za operativno liječenje hernije intervertebralnog diska je takozvani sindrom kaude ekvine odnosno progresivnih neuroloških simptoma u obliku pareze uz poremećaj probave. Većina autora se slaže, da je najprije potrebno početi konzervativnom terapijom i tek ako ona nakon 6-8 tjedana ne djeluje, operativnom terapijom. Klasično operativno liječenje hernije diskusa potječe iz tridesetih godina prošlog stoljeća, kad su Mixter i Barr proveli i opisali prvu takvu operaciju. Već godinu prije toga je profesor Bricelj na ortopedskoj klinici u Ljubljani operativno uklonio herniju diskusa, misleći, da je benigni tumor. Na početku so to bile velike operacije gdje su uklanjali koštani poklopac kralježničkog kanala (laminektomija), no operacije su vremenom, kirurškom tehnikom i instrumentima napredovale i postale više i više precizne.

 

Veliki napredak u kirurgiji intervertebralne pločice donijela je uporaba operacijskih povećala i mikroskopa. Pomoću ove tehnike počelo je razdoblje minidiscketomije, najčešće operacije kralježnice u svijetu. Kroz otprilike tri centimetara dug kožni rez, pod kontrolom ili povećala ili mikroskopa ukloni se komprimirani dio diska i oslobodi živčani korijen. Rezultati odmah nakon operacije su dobri, jer se stanje poboljša pri više od 80 postotaka operiranih pacijenata.

 

Uklanjanje hernije pomoću postupka mikrodicektomije

 

Posljednjih dvadeset godina prošlog stoljeća pojavile su se različite metode endoskopskih mehaničkih odnosno laserskih nukleotomija i discektomija, koje su sve više i više priznate. Rezultati uspješnosti su usporedivi standardnom mikro ili mini discektomijom, no takve operacije i manje opterećuju bolesnike, pa stoga možemo očekivati bržu rehabilitaciju. No ostaje pitanje, koliko je tkiva potrebno ukloniti iz intervertebralnog diska. Zagovornici opsežnog pražnjenja diska to objašnjavaju s manjom mogućnošću ponovne pojave hernije. Ortopedska klinika u Ljubljani uključena je u multicentričnu studiju o utjecaju količine uklonjenog materijala na uspjeh operativnog zahvata. Ispostavilo se, da količina uklonjenog tkiva ne utječe na neposredni rezultat operacije. No primijetili smo, da se intervertebralni prostor snizi već u prvih nekoliko tjedana nakon operacije i da je spomenuta redukcija razmjerna količini uklonjenog materijala iz intervertebralnog diska. Kolaps intervertebralnog prostora uzrokuje nestabilnost funkcionalnog segmenta kralježnice, što ubrza dodatne degenerativne procese. Oni se prikazuju degeneracijom malih zglobova kralježnice – debljanjem zglobnih ovojnica i nastankom koštanih izraslina – osteofita. Otvori među kralješcima kroz koje se ističu živčani korijeni postanu sve uži i tako mehanički iritiraju živce kralježnice. Upale – degenerativni procesi šire se i u kanal kralježnice i tako dovode do uženja kanala, odnosno takozvane spinalne stenoze.

Ideja o umjetnome disku postoji već više od 50 godina. Svi pokušaji zamjene intervertebralnog diska različitim materijalima u različitim oblicima bili su neuspješni do ranih osamdesetih godina, kadsu u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj prvi put predstavili SB Charite umjetni disk. Taj disk se danas upotrebljava pri operativnome liječenju bolnog degeneriranog diska već svuda po svijetu, pa tako i kod nas. Operacija totalna endoproteza diska indicirana je prije svega pri jedno-nivojskoj degeneraciji diska kao alternativa otvrdnjavanju bolnog funkcionalnog segmenta. Posljednjih deset godina u kirurgiji kralježnice sve više vremena namijenimo i potrazi za zamjenom za pojedine dijelove intervertebralnog diska. Najstarija djelomična proteza diska, koja je u svijetu i kod nas u kliničkoj uporabi je zamjena želatinozne jezgre PDN (Phrosthetic Disc Nucleus). Ispostavilo se, da je hidrofilni materijal od kojeg je napravljena umjetna jezgra premalo elastičan, da bi obavljao funkciju, koju ima nukleus. Literatura navodi i pomake proteze u kanal kralježnice, stoga ovu metodu u Ljubljani više ne koristimo.

 

Na našoj klinici provodi se istraživanje o zamjeni jezgre biološkim materijalom. Tkivo nukleusa je najsličnije hrskavičnom tkivu i stoga smo počeli odgajati stanice elastične hrskavice, koju proizvodimo iz uha zeca. Odgojene stanice (hondrocite) implantiramo u prazan intervertebralni prostor životinje. Dokazali smo, da odgojene hrskavične stanice u njemu žive i tvore međustaničnu tekućinu. Zamjene fibroznog obruča su već nekoliko godina aktualna tema mnogih istraživanja. Za sad na tržištu još ne postoji testirani proizvod koji bi mogao zatvoriti defekt u fibroznome obruču i ojačati ga. Trenutno je u tijeku multicentrično istraživanje implantata koji je poznat pod radnim imenom Barricaide u koje je uključena i Ortopedska klinika u Ljubljani. Implantat se ugradi na unutarnju stranu fibroznog obruča tako, da se zatvori otvor u obruču, kroz koji je nastala diskus hernija i ojača se fibrozni obruč. Time se spriječi ponovni nastanak hernije i zadrži visina intervertebralnog prostora. Prvi preliminirani rezultati su obećavajući, jer je kolaps intervertebralnog diska puno sporije nego inače (bez implantata). Dok ne se ne upoznamo mehanizmima degeneracije intervertebralnog prostora, nećemo imati prikladnu terapiju za liječenje i sprječavanje svih posljedica te bolesti.

Kirurško liječenje, koje je na početku bilo usmjereno samo uklanjanju bola, sve se više bliži i istovremenom zadržavanju funkcije oštećenog segmenta. Francuski spinalni kirurg i zagovornik endoproteze intervertebralnog diska Thierry David rekao je „…Prošla su vremena kad smo bolni zglob jednostavno očvrsnuli. Zadržavanje funkcije jedno je od glavnih načela ortopedskog kirurga, stoga tražimo nove mogućnosti operativnog liječenja“. Uz klasičnu operaciju diska još uvijek postoje i dijametralno suprotne ideje o količini uklonjenog tkiva intervertebralnog diska. Dok nemamo prikladne zamjene za dijelove diskusa, prema mom mišljenju je potrebno ukloniti samo dio koji kompresira prostor oko živčanih struktura. Zamjena diska biološkim zamjenama donosi prednost, jer vjerujemo, da taj način produži vrijeme djelovanja. Ideja o transplantaciji cijelog diska pojavila se već u devedesetim godinama, no ona nikad nije oživjela. Vjerojatno će biti potrebno još mnogo istraživanja i eksperimenata kako bismo dobili pravu zamjenu za intervertebralni disk, a glavnu ulogu pri tome odigrati će tkivno inženjerstvo.

 

prim. Miro Gorenšek dr. med.,

Ortopedska klinika

Klinički Centar Ljubljana

Imate vprašanje v zvezi z bolečinami v križu ali glede uporabe pripomočkov?
Na vsa vaša vprašanja odgovarjamo tudi na forumu.
Spletna trgovina WebyShop :: http://www.webyshop.com